Piše: Ismet Fazlić
Razvitkom čovječanstva kao njen neodvojiv dio razvijala se jezička i slikovna kultura. Kako je jezik kod drevnih naroda postajao bogatiji, razvijalo se i umijeće pravljenja i prenošenja poruka. Ključ ove prastare umjetnosti su znakovi koji su posebna priča (plod mašte i kadkada igre), te njihovo raspoznavanje koje je zahtjevalo posebno znanje.
Ono što je i danas veliko umijeće jeste, kako da se sa malo riječi prenese puno, kako da se izrekne naizgled što je neizrecivo ili kako opisati nešto sa malo riječi i znakova, a što je naizgled neopisivo. Posebno je zanimljivo što su vremenom nastajali sistemi koji su kombinirajući naprimjer prikaze životinja i predmeta postajali složeni sistemi koji su u sebi nosili tajne poruke, te su krili mistična i tajanstvena značenja. Samo su ih rijetki i odabrani znali kodificirati.
Lađa, golubica, paun, luk, zmija, mač, samo su neki simboli o kojima su sa teološkog aspekta napisani tomovi knjiga. Mačevi su samo dio motiva koje nalazimo na stećcima nakon kojih su kao posljedica svojevrne vjerske i kulturne razmjene, svoj reljefni izražaj poprimili i bosanski nišani. Jedan od najintrigantniji simbola u monoteističkim religijama je svakako mač. Iako su razvojem kultura neki simboli iščezli i mjenjali u kasnijim historijskim fazama, mač je do dan danas zasigurno sačuvao svoju mitološku i simboličku autentičnost.
“Simbolika mača je u Svetom pismu vrlo raznolika, a pojavljuje se, što je znakovito, kako u knjizi Postanka, prvoj knjizi, tako i u knjizi Otkrivenja, posljednjoj knjizi biblijskog kanona. U knjizi Postanka čitamo kako Bog postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao – da straže nad stazom koja vodi k stablu života (usp. Post 3, 24), iz čega se razaznaje da je mač postavljen kao simbol razdvajanja. (Sa mačem u ruci (1) autor Ivan Bodrožić)
Daleka prošlost nam stalno budi maštu i postavlja mnoga pitanja na koja i danas nemamo odgovore. Slomljeni ili zakopani mač u srednjovjekovnim legendama simbolizira naslijeđe koje treba ponovno osvojiti i oživjeti.
Kada su u pitanju arheološka nalazišta vezana za pronalaske mačeva u Zavidovićima, imamo dva nalazišta sa neizbježnim “slučajni nalaz”, kao da se nama običnim smrtnicima odmah na početku htjelo staviti do znanja da se radi o slučaju, a ne ozbiljnim pronalascima kojima bi se trebala baviti nauka poput naučne discipline “arheologije kulture i historije”, te time doći do još značajnijih otkrića. U referentnim naučnim ustanovama vijekovima je prisutan princip filtera kojim se onemogućuju da nova otkrića, koja pobijaju ranije usvojena znanja budu uvrštena u nastavne programe u školama i univerzitetima.
Kasnobrončanodobna ostava Majdan/Ridžali
Majdan Ridžali, Zavidovići. Praistorijska ostava bronzanih predmeta. Slučajni nalaz 1979. godine na padini uzvišenja. Sadrži oštećene predmete: mač, sjekira sa krilcima, kelt, 3 koplja, srp i 3 sitna fragmenta bronzanog lima. Kasno bronzano doba. Ukratko je Branko Belić opisao ostavu Majdan/Ridžali u Arheološkom leksikonu 1988. godine.
Prahistorijska ostava Lučica/Hrge
Samo petnaestak kilometara od Majdana, na lokalitetu Lučice (Hrge, Vozuća) pronađena je prahistorijska + ostava gdje su pronađeni bronzani predmeti. Prilikom oranja oko 1870. godine pronađena je bronza teška 20 kilograma, pretežno rasturena, zatim očuvano koplje, kelt i ornamentisana masivna narukvica (T. Dragičević, 1897 godine, Vinski – Gasparini 1983 godine. Arheološki leksikon BiH).
Podsjećam da su u proteklom odbra,beno-oslobodilačkom ratu 92-95, kao vrlo interesantu činjenicu, linije odbrane/razdvajanje sa HVO bile par stotine metara od Majdana (teritorij žepačke općine pod kontrolom HVO danas je ovjeren krstovima). Druga linija odbrane/razdvajanje sa VRS bukvalno se provlačila kroz Lučicu (vozućko ratište). Ovaj teritorij sada je kao vječni zalog slobodi omeđen šehidskim nišanima.
Simbolika, koincidencija ili …
