Oproštajni govor Vinka Puljića i pozdravni govor Tome Vukšića

Danas je Papa Franjo prihvatio je odreknuće pastoralnog upravljanja Vrhbosanskom nadbiskupijom kardinala Vinka Puljića i umirovio ga, a kao poglavar Vrhbosanske nadbiskupije naslijedio ga je dosadašnji nadbiskup koadjutor mons. Tomo Vukšić.

Po saznanju da je papa Franjo u subotu, prihvatio odreknuće od upravljanja Vrhbosanskom nadbiskupijom kardinal Vinko Puljić izrekao je svoj oproštajni govor u prostorijama Nadbiskupske rezidencije u Sarajevu. Isti prenosimo u cijelosti:

Sveti papa Ivan Pavao II. me imenovao nadbiskupom vrhbosanskim – sarajevskim 19. studenog 1990. Javno su obznanili imenovanje 7. prosinca 1990. godine. Isti me sveti Papa posvetio u bazilici Sv. Petra 6. siječnja 1991. godine. Preuzeo sam vodstvo ove mjesne Crkve 19. siječnja 1991. godine. Kada sam navršio 75. godina prema ZKP poslao sam Sv. Ocu Franji pismo u kojem stavljam na raspolaganje svoj mandat. Tada je došla samo poruka da ostajem do daljnjega. Sada je papa Franjo donio odluku da me stavlja u mirovinu. Prihvaćajući tu odluku, želim ovdje izraziti svoju zahvalnost.

Prvo dragom Bogu koji me pozvao u ovaj svijet i posvetio za svetu službu. Zahvaljujem svetom papi Ivanu Pavlu II. koji je imao u mene povjerenje te me posvetio i uključio u Apostolski zbor naših dana. Na tom putu poslanja kao nadbiskup brojni su ljudi koji su mi pomogli ostvariti ovo poslanje.

U prvom redu brojnim moliteljima koji su me molitvom i žrtvom pratili. Neka ih Bog nagradi jer bez toga ne bih mogao izvršiti svoje poslanje.

Zahvaljujem svim svećenicima, redovnicima i redovnicama, kao i brojnim laicima koji su velikodušno surađivali iz ljubavi prema ovoj mjesnoj Crkvi te su mi tako olakšali moju službu. Neka svima bude Gospodin nagrada u sadašnjem i vječnom životu. I od mene im iskrena zahvala i poštovanje. Nema potrebe nabrajati njihova imena, ali ih nosim u svom srcu.

Svima koji su iz bilo kojeg razloga bili suzdržani u suradnji ili ju možda opterećivali, iskreno praštam, jer su me tako odgajali u poniznosti, skromnosti i strpljivosti, a njima želim obilje Božjeg Duha da otkriju i izvrše što je volja Božja. One koji nose opterećenja ili rane iz bilo kojeg razloga zbog  moje osobe, iskreno molim oproštenje i molim da nas Isus Krist odgaja u ljubavi.

Nadbiskupu koadjutoru, koji danas preuzima vodstvo ove mjesne Crkve, želim obilje milosti i snage Duha Svetoga i dobre iskrene suradnje svih u ovoj mjesnoj Crkvi, da ljubav prema ovoj Crkvi pomogne zaliječiti tolike rane i utvrditi nadu u svakom čovjeku.

Sve strukture, koje vode pojedine resore, neka pripreme zapisnik za primopredaju koju ćemo, prema dogovoru, potpisivati u Ordinarijatu (10. ožujka ove godine s početkom u 10 h) u određeni dan prije svečanosti liturgijskog predstavljanja novoga dijecezanskog biskupa ove mjesne Crkve.

Svečanost liturgijskoga predstavljanja novoga nadbiskupa, na koju će biti pozvani i drugi biskupi, prezbiterij, redovnici, redovnice i vjernici laici, što zbog pandemije nismo mogli učiniti kad je on preuzeo službu nadbiskupa koadjutora, predviđena je za 12. ožujka u katedrali slavljem sv. mise u 10:30.

U misnom kanonu od sada neka se redovno spominje mjesni ordinarij nadbiskup Tomo Vukšić, a mene se sjetite privatno u svojim molitvama.

Prema crkvenim zakonima, Papinim prihvaćanjem odreknuća od službe bilo kojega dijecezanskoga biskupa, prestaju i njegove službe u Biskupskoj konferenciji. Tako prestaju i moje u našoj Konferenciji. Stoga u ovom času želim iskreno zahvaliti ostaloj braći biskupima na plodnoj suradnji, a kako predviđaju crkveni propisi, do izbora novoga predsjednika Biskupske konferencije njezinim radom će ravnati potpredsjednik Konferencije.

U dogovoru s novim nadbiskupom, sve dok se prostor za moj smještaj ne dovrši, ostajem u rezidenciji, ali u privatnim prostorijama u kojima sam i do sada boravio, dok je redovni ured na raspolaganju novom nadbiskupu.

Bog vas blagoslovio i hvala na svemu!
Vinko kardinal Puljić,
nadbiskup u miru

Tomo Vukšić je na svečanosti proglašenja u prostorijama Nadbiskupske rezidencije u Sarajevu izrekao prigodni nastupni i pozdravni govor kojega također prenosimo u cijelosti:

Odlukom pape Franje od 29. siječnja nakon umirovljenja kardinala Vinka Puljića upravljenje Vrhbosanskom nadbiskupijom preuzeo je dosadašnji nadbiskup koadjutor mons. Tomo Vukšić. On je na svečanosti proglašenja u prostorijama Nadbiskupske rezidencije u Sarajevu izrekao prigodni nastupni i pozdravni govor kojega donosimo u cijelosti:

Zahvalan sam papi Franji koji me 22. siječnja 2020. imenovao nadbiskupom koadjutorom Vrhbosanske nadbiskupije i tada odlučio da tu službu, u suradnji s nadbiskupom kardinalom Vinkom Puljićem, vršim dok on ne odluči drukčije. A dvije godine nakon toga, danas je cijeloj nadbiskupijskoj zajednici Isusovih vjernika priopćeno da je isti papa donio tada najavljenu odluku koja stupa na snagu s današnjim danom.

Bogu hvala! I neka sve, pa tako i ova nova služba, bude na veću slavu Božju, za obnovu svega u Kristu u našoj nadbiskupiji, za širenje kraljevstva Božjega na zemlji te sloge i prijateljstva, suradnje i dijaloga među svim ljudima i narodima. To je moja današnja molitva i najiskrenija želja.

Hvala nadbiskupu i kardinalu Vinku za primjer hrabroga i vjernoga biskupa u služenju Crkvi Božjoj u Vrhbosanskoj biskupiji. Hvala mu što me je zaredio za biskupa, za svesrdnu pomoć tijekom cijeloga mog služenja vjernicima Vojnog ordinarijata i za otvorenost kroz protekle dvije godine zajedničkoga dogovaranja i rada.

Hvala prezbiteriju i vjernicima Vrhbosanske nadbiskupije, dijecezanskom i redovničkom, koji su me otvorenih ruku i prijateljski primali i bili otvoreni za suradnju. Hvala vam za predano služenje narodu Božjemu i obećavam da ću učiniti sve, što mi bude moguće, da se sve lijepo nastavi. Danas vas sve još jednom pozdravljam i zazivam Božji blagoslov na sve vaše plemenite nakane i djela.

S poštovanjem i zahvalnošću pozdravljam sve obitelji u nadbiskupiji jer su one, kao dijelovi žive Crkve, privilegirano mjesto blagoslova gdje Bog stvoritelj nastavlja svoje djelo.

S posebnim osjećajem blizine izričem pozdrav i blagoslov bolesnicima i svima koji trpe zbog bolesti ili gubitka dragih osoba te liječnicima i drugom medicinskom osoblju koji su hrabri svjedoci da ima dobrote na zemlji.

Izražavam i obećavam blizinu i solidarnost siromasima, gladnima, beskućnicima, onima iz javnih kuhinja, nezaposlenima i svima koji nemaju sigurne izvore sredstava za dostojan život.

Radujem se budućoj suradnji u dušobrižništvu sa svim redovnicima i redovnicama, vjeroučiteljima i zauzetim vjernicima laicima. Sve vaše karizme i svaka vaša služba su bogatstvo Crkve koje će u meni uvijek imati prijatelja. Svima vama, među kojima su najbrojniji braća franjevci, zahvalan sam za vaše karizme, služenje i svjedočenje koje neka i ubuduće bude s blagoslovom.

Blagoslov također bogoslovima, sjemeništarcima, novacima i novakinjama, te njihovim odgojiteljima i profesorima, koji su vrlo važan dio Crkve i na svoj način naznačuju njezinu budućnost.

Pozdravljam braću i sestre drukčijih vjerskih uvjerenja s kojima želim iskreno sudjelovati u ekumenizmu i međureligijskom dijalogu. Prije svega jer je takvo djelovanje dio katoličkog identiteta i poslanja, ali također zato što to smatram i moralnom obvezom u ovom složenom društvu. I želim da u njemu svi budemo znakovi nade.

Zadaća je katoličkoga biskupa davati doprinos i za uspostavu sloge u društvu u kojemu ga je Providnost Božja poslala služiti. Naravno, ljubomorno pazeći da se poštuju i čuvaju dostojanstvo svakoga čovjeka i naroda te pojedinačna ljudska prava i kolektivna prava svakoga naroda i manjinskih grupa. Katolička Crkva zna da je to moguće ostvariti samo ako se donesu i dosljedno primjenjuju odgovarajući pravedni zakoni. U tom smislu želim biti podrška svakom takvu nastojanju, a sve suprotno tomu ne može imati blagoslov Crkve.

Znam da cijela Vrhbosanska nadbiskupija s pravom želi znati u kojemu će smjeru ići ono što je do sada učinjeno u radu njezine prve sinode i kako će se glede toga postaviti novi nadbiskup jer crkvena pravila u ovakvim situacijama predviđaju više mogućnosti. U odgovoru na to pitanje želim kazati: Tomo nastavlja tamo gdje je Vinko stao. To jest, nastavlja se sinodalni hod i proces jačanja zajedničke odgovornosti za Crkvu Božju i opće dobro. Idemo naprijed zajedno kako bismo, na osnovama onoga što je do sada urađeno, pronašli najbolja rješenja za dušobrižništvo u ovoj Nadbiskupiji te, kad sazrije vrijeme i kad to Providnost dopusti, kako bismo donijeli konačan dokument koji se u crkvenom životu naziva: obvezujuće izjave i odluke. Radujem se unaprijed svakom doprinosu u tom pravcu.

Objavljujem također da dosadašnji generalni vikar i sudski vikar nastavljaju svoje službe sve dok, kao što je običaj u Crkvi, prilike i razlozi te pastoralne potrebe eventualno ne budu savjetovali drukčija rješenja.

U ovoj svečanoj prigodi pozdravljam također sve vjernike Vojnog ordinarijata i braću svećenike koji su njihovi dušobrižnici. Svima vama zahvaljujem za dugogodišnju suradnju i osim blagoslova, koji vam upućujem, obavještavam vas također da se nastavlja moje služenje vašim duhovnim potrebama. Činit ću to s velikom radošću sve dok nasljednik apostola Petra ne odluči drukčije.

I na kraju, kako bismo uvijek mogli biti jasni propovjednici i autentični svjedoci kršćanske nade za ljude, koje susrećemo na svojim životnim putovima, neka milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga budu sa svima vama. Bog vas blagoslovio!

mons. Tomo Vukšić, nadbiskup