Na Badnjak, u srijedu 24. decembra, u katedrali Presvetog Srca Isusova u Sarajevu, svečano je u 21 sat proslavljena misa bdijenja koju je predvodio vrhbosanski nadbiskup metropolita mons. Tomo Vukšić.

U zajedništvu s nadbiskupom Tomom bili su apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Francis Assisi Chullikatt, novoimenovani vojni ordinarij u BiH mons. Miro Relota, tajnik Apostolske nuncijature u BiH mons. Javier Camañes-Forés, rektor sarajevske katedrale i kanonik preč. Marko Zubak te još desetak svećenika.

Uvodeći u misno slavlje mons. Vukšić pozdravio je nazočne vjernike te pozvao na zahvalnost.

Najvažniji mogući gost

Nakon svetopisamskih čitanja i naviještenoga Evanđelja, nadbiskup je na početku svoje propovijedi objasnio kako se u skladu s tradicijom Crkve, svake godine na svetkovinu Božića slave četiri svete mise.

„Prva u tom nizu, koja se obično naziva misa bdijenja, slavi se u kasnim večernjim satima i njome započinje svetkovina Božića i božićno vrijeme. Druga je Polnoćka, treća zornica i na kraju je danja misa. Već sam naziv ovog euharistijskoga slavlja upućuje na istinu da se kršćanski vjernici okupljaju na ovaj skup u radosnom očekivanju najvažnijega mogućeg gosta: Sina Božjega, Isusa Krista, spasitelja svijeta, svjedoka ljubavi, propovjednika i učitelja najljepših od svih pravila života koje čovjek može upoznati, slijediti i dati se njima voditi. Kršćani se u ove kasne sate okupljaju na molitvu, bdiju i raduju se, jer iz svetih tekstova znaju za izvještaj o Josipu i Mariji ‘od koje se rodio Isus koji se zove Krist’ (Mt 1,16). Znaju iz istih izvora također da se to dogodilo u zoru jedne davne noći pa se zato slavi misa Polnoćka, koja simbolički podsjeća na onu svetu noć, i misa zornica koja naznačuju vrijeme toga važnog događaja“, kazao je nadbiskup vrhbosanski.

Dalje je podsjetio kako se rodio „Isus koji se zove Krist“. „A nadjenut će mu se također ime Emanuel. Tako piše na početku Matejeva evanđelja u odlomku koji se na ovoj svetoj misi čita i navješćuje okupljenim vjernicima u cijeloj Katoličkoj Crkvi. Ujedno, to je osnovna istina svetkovine čiju proslavu započinjemo (…) Ime Isus znači da je samo ime Božje prisutno u osobi njegova Sina utjelovljenoga za opće i konačno otkupljenje od grijeha. Naime, jedino božansko ime donosi spasenje od grijeha, a odsada ga mogu zazivati svi jer se, utjelovljenjem, on ujedinio sa svim ljudima. (Katekizam Katoličke Crkve, 432) Ime Krist ima isto značenje kao i ime Mesija, a znači Pomazanik. Ime Krist postaje Isusu vlastito zato što on savršeno ispunja božansko poslanje koje taj naslov označuje (…) Stalan je nauk Crkve, da Isusovo mesijansko posvećenje objavljuje njegovo božansko poslanje“, naglasio je mons. Vukšić.

Što čini Bog na Božić?

Na kraju je primijetio kako se za vrijeme ovog bdijenja nameće jednostavno pitanje: „Što čini Bog na Božić?“ „A odgovarajući na taj upit, jedan svećenik je slikovito napisao ovako: Bog na Božić čini ono što rade otac ili majka kad žele biti posve bliski svome djetetu. Spuštaju se k njemu, sjedaju s njim na pod, ako treba i u prašinu, grle ga i privijaju k sebi i igraju se s njim. Dijete ne može još biti veliko kao oni, ali oni mogu biti maleni kao ono. Tako i Bog na Božić silazi u prašinu naše Zemlje, spušta se k nama, svojoj djeci, da bi nam bio što bliži, upravo nježno blizak, da nas zagrli i privuče nas k sebi. Bog se ne boji sići sa svoga prijestolja, ne boji se da će uprljati svoje svečane haljine. Isus nam je to na Božić tako jasno pokazao.
Također, u ovom bdijenju svaki kršćanin treba sebi postaviti pitanje: Što ja činim na Božić? Kako ja primam Isusa? Dopuštam li da Bog bude sa mnom u svakodnevnom životu i da li moja djela izrastaju iz prihvaćanja Božjih pravila? Prihvaćam li, kao što je to činio Sv. Josip, da me vodi Božji glas i onda kad izgleda teško prihvatiti volju Božju? A odgovore na ta pitanja ne može nam dati nitko drugi doli svatko sebi u tišini vlastite savjesti. Stoga ih tamo treba i tražiti. Bog bio sa svima nama! I mi s njim! Po Kristu Gospodinu našemu“, poručio je nadbiskup.

Misno slavlje skladnim pjevanjem animirao je Katedralni zbor Josip Stadler predvođen regens choriem vlč. Markom Stanušićem, dok su kod oltara – pod ravnanjem rektora Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa preč. Ivana Rake – asistirali bogoslovi VBS-a