Danas je u džamijama širom Bosne i Hercegovine pri džuma-namazima pročitana hutba Reisu-l-uleme Husein ef. Kavazović o genocidu u Srebrenici.

Prije džuma-namaza u svim džematima je proučen ja-sin za šehide genocida, a reis Kavazović je hutbu kazivao u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu.

“Zemlja po kojoj hodamo i nadamo se miru i mirnom životu na njoj puno je dobra u sebe primila. Mnoge generacije naših prethodnika, nevinih i dobrodušnih, oplodile su njenu strukturu, zalile je iskonskim dobrom i veličanstvenom vjerom u Svevišnjeg i velikim svakodnevnim radom. Njihove časne i neiskvarene žrtve, često djetinji nevine, obilježile su ovu zemlju za sva vremena“, kazao je on.

Mnogo je događaja u našoj prošlosti koji su zauzeli svoje mjesto u našem pamćenju, dodao je on.

“Nažalost, mnogi su tragični i bolni, ali smo i na mnoge ponosni. U nama oni produbljuju međusobno razumijevanje, razvijaju uzajamno povjerenje i učvršćuju naše htijenje da hrabro hrlimo zajedničkom cilju: izgradnji stabilne i mirne domovine.”

Genocid u Srebrenici, počinjen u julu 1995. godine, duboko se urezao u naše i pojedinačno i zajedničko pamćenje. I više od toga: to je kamen međaš naše biološke egzistencije; razdjelnica ukupne naše fizionomije (mi od prije ne ličimo na sebe od poslije genocida); naše godišnje okupljalište i izvorište svijesti o sebi i svijetu u kojem živimo.

Kako je kazao, “sve kasnije što se dešavalo pred našim očima, surovo i tragično, samo je upotpunjavalo sliku o planiranom zločinu“.

“Prethodili su mu i još uvijek se propagiraju najmračniji mitovi, izgrađeni na primitivnoj svijesti osvete, po kojoj treba rušiti, paliti, ubijati, ponižavati i mučiti na najsvirepije načine. Teško je s takvim saznanjima i u takvom okruženju živjeti, radovati se životu i kovati planove za ljepšu budućnost. Ipak, iz dana u dan se trudimo da gradimo svijet koji će nalikovati onome na što nas Uzvišeni poziva: – O vjernici, svi živite u miru i ne idite đavoljom stazom, on vam je neprijatelj otvoreni. U našoj srži, koja izvire iz naše vjere, jeste otvorenost i život u skladu sa sobom samim, ali i s drugima. Mi ne možemo zanemarivati Allahove naputke na to. On nas upozorava: – Zašto govorite ono što ne činite“, naveo je reisu-l-ulema obraćajući se vjernicima.

Istaknuo je da smo “zato ohrabreni što se slobodni svijet osmjelio da pokuša ušutkati one koji su sve granice zla prešli, zločince slavili, a žrtve ponižavali“.

“Svjetski glas o genocidu u Srebrenici, makar na jedan dan svakoga jula u godini, može pokrenuti društvene procese, zajedničke za sve nas“, ocijenio je on.

Veliki je to čin solidarnosti, priznanja i odbrane dostojanstva porodica žrtava, dodao je reisu-l-ulema.

Za nas bosanske muslimane posebno je važno da, makar i na simboličkoj ravni, postoje ljudi i vlade koje se žele suprotstaviti zlu, prihvatiti žrtvu i učiniti potrebno da majke Srebrenice osjete nježnost i ljubav od ljudi. Taj čin svjetske empatije i solidarnosti treba da bude ibret za sve nas, da iz zla koje se dogodilo u našoj zemlji i koje je u Srebrenici doživjelo svoj vrhunac, izvučemo pouku o krivom putu.

Reisu-l-ulema Kavazović izjavio je i da su “naše misli i s drugim ljudima našega vremena, iscrpljenim od rata, gdje su pogažena sva ljudska prava“. Kako je kazao, vijesti koje do nas svakodnevno dopiru govore o neizrecivoj ljudskoj patnji koju gledamo.

“Govoriti danas o kriminalnoj i političkoj krivnji onih koji posjeduju moć, a koji učestvuju u zločinima u Ukrajini i Gazi, sasvim je suvišno. Oni će jednog dana morati stati pred sud i polagati račun za svoja nedjela; u protivnom skončat ćemo u bezdanu zla iz kojeg neće biti izlaza. Ali, šta ćemo s moralnom krivicom naroda u čije ime se zločini čine? I, na koncu, šta je s metafizičkom krivnjom svih nas, koji to, manje ili više, nijemo posmatramo? Ne, niko od nas neće umaći pravdi, ma koliko mislili da smo Božijem sudu nedostupni“, izjavio je reisu-l-ulema.

Danas, više no ikada prije, prijeko je potrebna naša odlučnost da se obračunamo sa zlom koje se može zametnuti u nama samima, smatra on.

“Pred nama je dug put koji moramo preći. Susretat ćemo se s ohrabrenjima i podmetanjima, prijateljima i neprijateljima. Ali, i prije nas su narodi imali ista ili slična iskušenja. Trebamo učiti od drugih i druge podučavati onome što znamo i što smo preživjeli. U onome što se događalo u Srebrenici je objašnjenje svim ljudima i putokaz i pouka onima koji se Boga boje. Mi ne gubimo nadu u Božiju milost da će on izliječiti srca onih koji nose odgovornost za sudbinu svijeta. Tu svoju nadu i hrabrost crpimo iz Njegova govora, kojim se On nama obraća: – I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici“, istaknuo je Kavazović.

Pozvao je da “ne dopustimo nečasnima da nas obeshrabre na putu istine“, te da nam “Srebrenica i svjedočanstva o njoj budu povod i podsticaj da radimo još više na širenju istine o onome što se dogodilo“.

Svako od nas može dati svoj doprinos, u kući, u školi, u mektebu, na univerzitetu; u razgovorima s ljudima širom svijeta. Istina o Srebrenici je potrebna svim ljudima na Zemlji. Neka Srebrenica bude znak mira i pomirenja, znak nade i ohrabrenja, da smo spremni suočiti se s istinom i pravdom, ma koliko ona bila teška. Mi vjerujemo da nas samo istina može izbaviti iz zablude i vratiti na Pravi put.

Poslije džume organizovana je i sergija za povratničke džemate. U srijedu, 10. jula, prije podne-namaza u svim džematima učit će se salla.