Ciklus intervjua s učenicima generacije, koje objavljujemo u cilju promocije obrazovanja i afirmisanja mladih, odveo nas je do Elmasa Hamidovića, učenika generacije STŠ Zavidovići.
On je završio srednjoškolsko obrazovanje za elektrotehničara računarske tehnike i automatike koje mu je donijelo epitet najboljeg u generaciji, a istovremeno je u svoj grad donosio i diplome s različitih takmičenja.
U nastavku možete pročitati kratki intervju s Elmasom.
Zašto si se baš odlučio da upišeš taj tehnički smjer?
Postoji nekoliko razloga zašto sam izabrao smjer eletrotehničar računarske tehnike i automatike. Glavni razlozi su moja strast prema razvoju tehnike i tehnologije, perspektiva za budućnost u ovoj oblasti, kao i činjenica da ću učiti korisne i praktične stvari koje ne bih mogao steći u nekim drugim školama.
Da li smatraš da si po završetku te srednje dovoljno kompetentan da radiš u toj oblasti?
Mislim da svi koji završe ovaj smjer posjeduju dovoljno znanja da rade u ovoj oblasti na nekom nižem nivou. Međutim za ostvarivanje visoko plaćenog posla je neophodan viši nivo obrazovanja, poput fakulteta.
Kako si uspio da pored svih školskih obaveza dospiješ i na visoko mjesto na takmičenjima?
Moram priznati da nije bilo lahko, ali izvršavanjem isplaniranih obaveza na vrijeme, svakodnevnim radom i zalaganjem, samo je bilo pitanje vremena kada će doći rezultati za uloženi trud.
Po čemu ćeš pamtiti svoje školske dane?
Moje srednjoškolske dane ću pamtiti po profesorima i školskim kolegama s kojima sam provodio baš puno vremena. Također, srednjoškolsko obrazovanje ću pamtiti po mnogobrojnim takmičenjima na kojima sam ostavarivao solidne rezultate zahvaljujući profesorima koji su mi svakodnevno prenosili znanje i motivisali me.
Koja bi bila tvoja poruka za mlađe generacije koje tek dolaze?
Moje mišljenje je da je obrazovanje ključni temelj za ostvarivanje snova. Kroz učenje razvijamo svoje talente i rastemo kao osobe. Zasigurno je da ćemo se susresti s mnogobrojnim preprekama, ali nikada ne smijemo odustati od učenja jer čovjek uči dok je živ.
Autor: Džejlana Šušić
