Članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Željko Komšić i Šefik Džaferović, uputili su čestitku građanima Bosne i Hercegovine u povodu 1. marta/ožujka – Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

Član Predsjedništva Šefik Džaferović je u svojoj čestitki naveo slijedeće:

Poštovane građanke i građani Bosne i Hercegovine, čestitam vam 1. mart – Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

Prije 29 godina proveden je referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine. U kontekstu sveopće neizvjesnosti i krize uzrokovane disolucijom Jugoslavije, građani Bosne i Hercegovine su hrabro i dostojanstveno uzeli vlastitu sudbinu u svoje ruke.

Tada su ogromnom većinom građanke i građani ove zemlje, pripadnici svih njenih naroda izabrali put slobode i dostojanstva. Zacrtan je put nezavisne i međunarodno priznate države – države ravnopravnih naroda i građana.

Bio je to jedan od najznačajnijih trenutaka u našoj sveukupnoj historiji. Demokratska volja iskazana 1. marta 1992. godine imala je presudan značaj za opstanak Bosne i Hercegovine. Građanke i građani Bosne i Hercegovine izabrali su tada samostalnu i cjelovitu državu, odbijajući ideje o njenoj podjeli i pripajanju drugim državama.

Na današnji dan moramo se prisjetiti i odati poštovanje svima koji su svojim životom branili državu Bosnu i Hercegovinu i osigurali njen opstanak. Bez njihove spremnosti da po svaku cijenu odbrane suverenitet i teritorijalni integritet danas ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine.

Poštovane građanke i građani Bosne i Hercegovine,

zahvaljujući naslijeđu 1. marta, Bosna i Hercegovina je danas samostalna i međunarodno priznata država, koja teži da postane dio evropske i evroatlantske porodice, kao globalnog simbola sigurnosti i prosperiteta.

Budućnost naše države je u integraciji, povezivanju, razumijevanju i zajedničkom nastojanju da generacijama koje dolaze osiguramo uslove za izgradnju društva utemeljenog na evropskim vrijednostima i standardima, u kojem će dijalog i uzajamno uvažavanje naših različitosti biti temelj boljitka za sve.

To je naš dug prema prošlim, sadašnjim i budućim generacijama.

U to ime, svim građankama i građanima Bosne i Hercegovine još jednom upućujem najsrdačnije čestitke povodom Dana nezavisnosti.

Neka vječno živi naša jedina domovina – Bosna i Hercegovina.

Član Predsjedništva Željko Komšić je u svojoj čestitki naveo slijedeće:

Poštovani građani i građanke države Bosne i Hercegovine, prije 29 godina svjedočili smo velikom historijskom događaju, koji će zlatnim slovima ostati upisan u njenoj dugogodišnjoj historiji. Slobodno izraženom voljom većine svojih građana, Bosna i Hercegovina postala je nezavisna država.
 
Taj čin označio je početak procesa sticanja samostalnosti, procesa koji, sudeći po svemu, još uvijek traje. Naša država nije nam poklonjena, nego je uz najveća moguća odricanja i žrtve sačuvana. Pored svih izazova sa kojima se i danas susrećemo, uz sve aktuelne probleme, i danas moramo da se borimo za njen integritet i opstanak.

Oni koji su svim sredstvima pokušavali da ponište većinski izraženu volju građana Bosne i Hercegovine iz 1992. godine, danas ni za milimetar nisu odstupili od svojih ciljeva. Iste one sile koje su zemlju vojno napale i podrivale zbog njene nezavisnosti i osamostaljenja, još uvijek su aktivne i djeluju protiv Bosne i Hercegovine.

Danas se ne voze na tenkovima odmetnute armije, ne granatiraju gradove i ne ubijaju civile, ali koriste institucije, i sve moguće prilike da zemlju koče i unazade. Na prvi pogled teško je porediti ta dva načina uništavanja naše zemlje, ali posljedice i jednog i drugog traju i produbljuju se.

Istim žarom kojim smo se borili za nezavisnost, slobodu, čast i jednakost nakon Prvog marta 1992. i danas se trebamo suprotstaviti destruktivnim silama koje slabe našu domovinu, ali ovaj put kroz same institucije države.

Jasno mi je kako se dio naših ljudi umorio od čekanja tog tzv. boljeg sutra, čekanja na uređenu demokratsku odgovornu državu.

Nama ne preostaje ništa drugo nego nastaviti dalju borbu za našu Bosnu i Hercegovinu, uzdajući se prije svega u same sebe. Drugog puta nemamo!

Od dana proglašenja nezavisnosti Bosne i Hercegovine uskoro će napuniti tri decenije. Krajnje pojednostavljeno govoreći i upoređujući taj period sa ljudskim životom, reklo bi se da smo ušli u aktivan i zreo period života nezavisne države.

Bosni i Hercegovini, nažalost, u “njenim tridesetim godinama”, od dana stjecanja nezavisnosti, neki nude da i dalje živi kao da je dijete. Dijete koje, sa Istoka i Zapada, smatraju nedoraslim i nespremnim za samostalan život.

Bosna i Hercegovina je nezavisna zemlja, kao i desetine drugih zemalja Evrope i Evropske unije. Mi koji kroz institucije radimo u korist države i svih građana želimo, ni manje ni više, od onog što imaju samostalne države Evrope i Evropske unije: demokratsko uređenje u kojem je pojedinac svetinja i u kojem je jednakost pojedinaca sveta i ustavna.

Iako sve to u teoriji zvuči jednostavno, put do toga nije nimalo lagan. Međutim, pretpostavljam da danas možemo slikovitije spoznati okolnosti donošenja odluke o nezavisnosti koja, također, nije bila lagana.

Potrebno je sjetiti se onih koji su položili svoje živote u ratu, koji je nastupio ubrzo potom. Njihova žrtva ne smije biti zaboravljena. I, ne samo da ne smije biti zaboravljena, nego iz toga žrtvovanja moramo izvući određene pouke.

Patriotski je dakle naučiti činjenice i suočiti se s njima iskreno. Nije patriotski udruživati se jedni protiv drugih.

Patriotski je međusobno usklađivati političke poteze i truditi se, da i u tome pronađemo minimalan konsenzus oko ključnih pitanja od vitalnog državnog interesa, te konsenzus o političkim metodama, pomoću kojih želimo da stignemo do slobodne i građanske države Bosne i Hercegovine.

Sjajni ciljevi slobodnog i građanskog društva ne mogu se postići jalovom raspravom i pokušajem razumijevanja, tolerisanja i prilagođavanja velikodržavnim zločinačkim projektima i ciljevima tih projekata, zarad lažne ravnoteže, lažne političke korektnosti i lažne priče kako smo svi u ratu bili isti.

Previše je onih koji danas nisu sa nama, da bi mi danas sebi dozvoljavali takve laži i samoobmane. Ako ništa, možemo biti ponosni na činjenicu da između nas, koji ovu državu volimo i onih koji je ne vole, stoji civilizacijska razlika koja je uvijek bila očita i svakim danom sve je očitija.

Naši ciljevi mogu ostvariti samo ukoliko ostvarimo politički konsenzus oko toga da ova zemlja mora biti država jednakopravnih građana na svakom pedlju njene teritorije.

U tome smislu pozivam da se okrenemo jednom unutrašnjem, bosanskohercegovačkom dijalogu i iznalaženju tog konsenzusa, a ne pokušajima razumijevanja onih, koji stalno negiraju pravo na postojanje naše države.

Njihove vizije nas više ne zanimaju, niti nas zanima šta o našoj državi imaju ružno za reći, jer sve je već odavno dobro poznato i djelima dokazano. Njihovi idoli i uvjerenja trunu po bjelosvjetskim zatvorima, a ja naše idole i uvjerenja vidim u generaciji koja nije odustala od jedinstvene, slobodne i nedjeljive države Bosne i Hercegovine, generacije koja vjeruje da se učenjem, radom, nadom u pravdu i pravo, slobodu i jednakost to može postići.

Sretan sam zbog toga što toj generaciji Bosanaca i Hercegovaca, nama i novim naraštajima niko ne uspjeva ogaditi vlastitu domovinu, jer je ljubav prema njoj jača i veća od svega ono što se protiv nje poduzima.

Ostanimo prkosni, ponosni i dostojanstveni u danu kada obilježavamo naš najveći praznik.

Svim građanima Bosne i Hercegovine želim sretan 1. mart, Dan nezavisnosti.