Poznati bosanskohercegovački magazin “Azra” pisao je o Udruženju roditelja djece s poteškoćama u razvoju “Mala sirena” iz Zavidovića, a koje već niz godina čini mala čuda u radu s djecom.

U članku je navedeno nekoliko pozitivnih iskustava roditelja koje koriste usluge ovog udruženja, kao i stručnjaka koje rade s djecom.

“Kada smo shvatili da naš sin ima određene poteškoće, počeli smo obilaziti ljekare i razne druge ustanove i organizacije, ali nismo bili zadovoljni tim susretima, a onda su moji roditelji predložili “Malu sirenu”. Inače sam iz Zavidovića i znao sam za njih, ali ne i detalje. Pozvao sam ih i bio oduševljen razgovorom s izvršnom direktoricom Adisom Mahovac. Poslije tog razgovora smo sjeli u auto, došli u Zavidoviće, posjetili ih i odmah odlučili da selimo u Zavidoviće. Istog dana smo otišli u Sarajevo, spakovali stvari i u toku noći se vratili. U početku nije bilo lako bez posla i stana, ali Daris je brzo počeo pokazivati napredak. Osoblje je sjajno –  iako nemamo konačnu dijagnozu, oni su na osnovu nalaza koje smo im donijeli, a ima ih gomila, kreirali program za Darisa. Njihova predusretljivost, saosjećanje, posvećenost i razumijevanje su vrhunski – kada mi malo potonemo, oni nas podsjete gdje smo bili prije nekoliko mjeseci i mi shvatimo koliki je napredak“, priča Minel Sinković.

“Obilazili smo ljekare po BiH, na kraju stigli u Zagreb na dijagnostiku gdje su sve pretrage pokazale da Mejrem nema promjene na mozgu ili neki drugi poremećaj, nema promjene na hromozomima ili metaboličke promjene, nego su teškoće koje ima iz autističnog spektra. Rečeno nam je da je sada sve na nama –  ili ćemo pustiti i čekati da vidimo šta će biti ili ćemo zasukati rukave i raditi s njom s tim da nema uspjeha preko noći“, prisjeća se Munevera, jedna od roditelja. Nalaze iz Zagreba je donijela u Dom zdravlja u Zavidovićima da se konsultuje gdje dalje.

“Tamo su mi rekli da ne znaju ni pročitati nalaz iz Zagreba i tada sam shvatila da mi niko ne može pomoći. Počela sam da učim, napravila spisak pretraga koje mi trebaju i s tim otišla kod pedijatra, a potom došla u “Malu sirenu” i tada mi se otvorio novi svijet i popravilo sve ono što se raspadalo prethodnu godinu. Shvatila sam da nisam sama, da moje dijete nije jedino s poteškoćama i, najvažnije, da može biti bolje. Moja Merjem sada priča, traži da ide šetati, da je pohvalim kada nešto uradi, ostavila je pelene, tutu, cuclu, zaboravila kantu i kamenčiće, rješava slagalice i uklapalice, nema više mirovanja“, priča Munevera.

Nadir ima pet godina i imao je slične probleme kao Merjem.

“Još dok je bio sasvim mala beba nije gukao i bio je nekako tih, a kako je rastao smetali su mu zvukovi, ljudi, nije htio da jede ništa što nije kašasto, da dodirne ništa sklisko, nije komunicirao, nije zapažao, nije pamtio, a ja sam se trudila da forsiram sve to što mu je smetalo. Osjećala sam da nešto nije uredu, ali su svi oko mene govorili da je eto takav, da lijepo raste, da je sigurno zdrav, da pretjerujemo. Upisali smo ga u vrtić, ali se tamo nikako nije navikavao. Imao je dvije godine i nije pričao, pa sam na kraju otišla kod pedijatra ovdje u Zavidovićima. Jedan mi je rekao da ne brinem, jer dječaci svakako kasnije počnu pričati, no druga doktorka me poslala u “Malu sirenu“. Ne mora biti odlikaš, samo da se uklopi“, priča njegova mama Izabela.

Cijeli članak možete pročitati na portalu Azra.ba.