Prošle noći u 78. godini života preminuo je Josip Pejaković, jedan od najvećih bosanskohercegovačkih glumaca i pisaca novijeg vremena.
Ovu vijest je potvrdio njegov sin Dejan, a kulturna scena u Bosni i Hercegovini tuguje za nadoknadivim gubitkom, obzirom da je riječ o velikanu našeg vremena.
Josip Pejaković je rođen 5. marta 1948. u Travniku, gdje završio osnovni i srednje obrazovanje, a kao mladić bio je pjevač travničke rok-grupe Veziri, nagovještavajući svoje umjetničke sklonosti.
Nakon toga, seli se u Sarajevo gdje završava Dramski studio, u klasi Kaće Dorić i Josipa Lešića. Njegove diplomske uloge bile su Tuzenbah u “Tri sestre” i Filtos u “Koncertu u jajetu”.
Od 1970. do 2013. bio je stalni akter Narodnog pozorišta Sarajevo, ostvarivši impresivnih više od 50 premijernih uloga Odigrao je nezaboravne uloge u dramama: „Kome zvono zvoni“, „Hamlet u selu Mrduša Donja“, „Veliki vezir“, „Hasanaginica“, „Braća Karamazovi“, „Kralj Lear“, „Divlje meso“.
Na filmu se pojavio u ostvarenjima iz prošlog vijeka poput “Osma ofanziva” (kao Pepa Bandić), “Gluvi barut”, “Savršeni krug , “Ljudski faktor” i “Kuća pored puta”.
Pejaković je autor više monodrama koje su postale kulturni simboli: „Oj živote“, „On meni nema Bosne“, „O, izbjeglice“, „Ljudski faktor“ „Kuća pored puta“. U tim formama pomiješao je glumu, društveni angažman i naraciju jedinstvenim stilom.
Vodio je i televizijski projekt “U ime naroda”, festival-besplatni koncert dokumentaraca, te je bio aktivan član savjetodavnog odbora časopisa Novi Plamen u vrijeme rata.
Njegov rad i umijeće su nagrađeni i brojnim nagradama i priznanjima, od kojih izdvajamo:
-
Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva (1974/75)
-
Sterijina nagrada za ulogu Omer-paše Latasa (1977)
-
ZAVNOBiH nagrada za životno djelo (1991)
-
Zlatni lovorov vijenac za doprinos teatru na MESS festivalu (2018)
-
Priznanja Udruženja dramskih umjetnika BiH, te specijalni honor za životni doprinos pozorištu
Posljednje desetljeće njegovog života bilo je popraćeno borbom sa teškim zdravstvenim problemima – prošao je kroz čak 17 operacija, no uprkos tome nikada nije prestao da stvara i inspiriše publiku.
U nedavnom intervjuu koji se ispostavio kao posljednji poručio je između ostalog: “Bosna će preživjeti. Samo ne znam hoćemo li mi preživjeti u njoj. Dok god prijatelju smatraš da je ta Bosna samo moja — od nje nema ništa. Dok god smatraš da je i tvoja — onda za nas ima šanse“.
Odlaskom Josipa Pejakovića bosanskohercegovačka scena gubi mnogo, no njegova brojna djela nastavljau da živi na scenama, u knjigama, monodramama i sjećanjima publike.