Prošle noći u 78. godini života preminuo je Josip Pejaković, jedan od najvećih bosanskohercegovačkih glumaca i pisaca novijeg vremena.
Ovu vijest je potvrdio njegov sin Dejan, a kulturna scena u Bosni i Hercegovini tuguje za nadoknadivim gubitkom, obzirom da je riječ o velikanu našeg vremena.
Josip Pejaković je rođen 5. marta 1948. u Travniku, gdje završio osnovni i srednje obrazovanje, a kao mladić bio je pjevač travničke rok-grupe Veziri, nagovještavajući svoje umjetničke sklonosti.
Nakon toga, seli se u Sarajevo gdje završava Dramski studio, u klasi Kaće Dorić i Josipa Lešića. Njegove diplomske uloge bile su Tuzenbah u “Tri sestre” i Filtos u “Koncertu u jajetu”.
Od 1970. do 2013. bio je stalni akter Narodnog pozorišta Sarajevo, ostvarivši impresivnih više od 50 premijernih uloga Odigrao je nezaboravne uloge u dramama: „Kome zvono zvoni“, „Hamlet u selu Mrduša Donja“, „Veliki vezir“, „Hasanaginica“, „Braća Karamazovi“, „Kralj Lear“, „Divlje meso“.
Na filmu se pojavio u ostvarenjima iz prošlog vijeka poput “Osma ofanziva” (kao Pepa Bandić), “Gluvi barut”, “Savršeni krug , “Ljudski faktor” i “Kuća pored puta”.
Pejaković je autor više monodrama koje su postale kulturni simboli: „Oj živote“, „On meni nema Bosne“, „O, izbjeglice“, „Ljudski faktor“ „Kuća pored puta“. U tim formama pomiješao je glumu, društveni angažman i naraciju jedinstvenim stilom.
Vodio je i televizijski projekt “U ime naroda”, festival-besplatni koncert dokumentaraca, te je bio aktivan član savjetodavnog odbora časopisa Novi Plamen u vrijeme rata.
Njegov rad i umijeće su nagrađeni i brojnim nagradama i priznanjima, od kojih izdvajamo:
Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva (1974/75)
Sterijina nagrada za ulogu Omer-paše Latasa (1977)
ZAVNOBiH nagrada za životno djelo (1991)
Zlatni lovorov vijenac za doprinos teatru na MESS festivalu (2018)
Priznanja Udruženja dramskih umjetnika BiH, te specijalni honor za životni doprinos pozorištu
Posljednje desetljeće njegovog života bilo je popraćeno borbom sa teškim zdravstvenim problemima – prošao je kroz čak 17 operacija, no uprkos tome nikada nije prestao da stvara i inspiriše publiku.
U nedavnom intervjuu koji se ispostavio kao posljednji poručio je između ostalog: “Bosna će preživjeti. Samo ne znam hoćemo li mi preživjeti u njoj. Dok god prijatelju smatraš da je ta Bosna samo moja — od nje nema ništa. Dok god smatraš da je i tvoja — onda za nas ima šanse“.
Odlaskom Josipa Pejakovića bosanskohercegovačka scena gubi mnogo, no njegova brojna djela nastavljau da živi na scenama, u knjigama, monodramama i sjećanjima publike.
