Zakazana prodaja Krivajine vile? Oglasila se praunuka nekadašnjeg upravnika Krivaje

Na adresu Z Portala stiglo je otvoreno pismo koje potpisuje gospođa Yvonne Illich, kulturloškinja, historičarka i antropološkinja, a koja navodi da je potomak porodice koja je osnovala nekadašnjeg industrijskog giganta u Zavidovićima.

Povod njenog pisanja je protivljenje i zahtijevanje obustave prodaje Vile Krivaja, koja je prema njenim navodim zakazana za ponedjeljak 28. aprila.

Yvonne Illich, inače pranuka nekadašnjeg upravnika firme Krivaja AG Friedricha Regenstreif, smatra da će u budućnosti ovaj objekat biti predmetom restitucije, te da ne bi smjela preći u privatno vlasništvo.

Ona je navela više molbi, zahtjeva i prijedloga, za koje nema naročito utemeljenja u domaćoj legislativi, tvrde pravnici s kojima je naš portal razgovarao, ali s namjerom iznalaska rješenja za problematiku tzv. Krivajine vile.

Podsjetimo, Vila Krivaja je koncem 2018. godine proglašena nacionalnim spomenikom, a od tada je uz protivljenje javnosti bilo nekoliko neuspješnih pokušaja prodaja kao nepokretne imovine IP Krivaja d.o.o. Zavidovići u stečaju.

Prijevod pisma koje nam je od gđe. Illich dostavljeno na engleskom jeziku objavljujemo u nastavku:

“Molim vas da pogledate ovo otvoreno pismo koje pišem kao potomak porodice stradale u Holokaustu, a koja je bila vlasnik firme Krivaja AG (poznate i kao Eissler & Ortlieb). Vila koja je oduzeta našoj porodici zakazana je za prodaju na aukciji u ponedjeljak, 28. aprila, kako bi se namirili dugovi firme IP Krivaja u stečaju, do kojeg je došlo usljed lošeg upravljanja i drugih problema.

Ova vila nije samo privatni dom naše porodice, već i predmet budućih zahtjeva za restituciju u skladu s Vašingtonskim principima. Osim toga, ona je proglašena nacionalnim kulturnim spomenikom. Ona ne bi smjela biti dio stečajne mase. Ne bi smjela biti prodata privatnom licu. Osobe povezane sa propasti IP Krivaja ne bi smjele godinama živjeti u toj vili.

Lokalna agencija za demokratiju predložila je da Grad Zavidovići kupi ovu vilu i koristi je kao muzej. I ja sam predložila saradnju u kojoj bi se ova vila koristila kao muzej, kulturni i društveni centar – u duhu pomirenja prema Gradu. Predložila sam i da se ministarstvo kulture uključi i zaustavi prodaju vile na ovaj način, te da, ako se već mora prodavati, Grad dobije priliku da je kupi za simboličnu cijenu od 1 marke i da mu se dodijele grantovi za očuvanje objekta, dok se šira politička pitanja restitucije rješavaju u budućnosti.

Naša porodica je bila osnivač cijelog grada Zavidovića, a također je pretrpjela ogromna stradanja. Zar ne možemo iskoristiti ovu priliku da se okrenemo budućnosti? Zar ne možemo od ovoga napraviti primjer međuetničke historijske saradnje za dobrobit zajednice?

Doći će trenutak kada će naša porodica morati prezentovati ekonomska potraživanja od Grada i države za cijelu firmu. U duhu dobre volje pokušavam izgraditi radni odnos za vrijeme kada budemo adresirali ta veća pitanja. Cijela firma će biti predmet tih zahtjeva. To direktno utiče i na sposobnost Grada i ljudi koji tu žive da privuku održive investicije. Zar ne možemo zajedno učiniti nešto dobro iz ove situacije, sada?

Molim vas da apelujete da se zaustavi ova prodaja privatnom licu i da podržite inicijativu da Grad Zavidovići bude u poziciji da sarađuje sa nama i da podrži inicijative jedne kredibilne lokalne organizacije za demokratiju. Kao stručnjak za kulturno naslijeđe, duboko sam zabrinuta kako je moguće da jedan zaštićeni spomenik kulture – i biser ovog grada – može biti prodat na privatnoj aukciji dok je još uvijek predmet tako ozbiljnih potraživanja naše porodice.

Kada se konačno implementiraju programi restitucije (što će biti obaveza za ulazak u EU, i u skladu sa obavezama BiH prema Vašingtonskim principima), ovaj zahtjev će biti vrlo, vrlo velik. Vlada Federacije će na kraju morati isplatiti vrijednost i nekretnine i cijele firme. Ova vila mora biti izdvojena iz bilo kakve ekonomske prodaje firme u ovom trenutku.

Ako na ovom lokalitetu uspijemo pokrenuti nešto pozitivno, onda postoji nada da ćemo moći u budućnosti graditi odnose u duhu međusobnog uvažavanja. Grad ne bi trebao brinuti kako će hraniti svoje stanovništvo i istovremeno održavati svoju najznačajniju i historijski najvrjedniju građevinu.

Nisam stručnjak za pravni sistem u Bosni i Hercegovini, ali drugi su već doveli u pitanje zakonitost privatizacije u prvom redu. Ipak, imamo priliku da spriječimo da ova situacija postane potpuni gubitak za sve strane.

Molim vas da se obratite sudu i ministarstvu kulture, postavite pitanja i izrazite podršku Gradu da uradi sve što može. Moramo djelovati brzo. Zahvaljujem vam se od srca.”

Ovu prodaju je u mjesecu februaru najavila i gradonačelnica Zavidovića Erna Merdić-Smailhodžić, koja je kazala da će stečajni upravnik IP Krivaja Zavidovići u stečaju objaviti javnu prodaju “Krivajine Vile” s pratećim zemljištem, a ta bi cifra trebala iznositi oko 1 milion konvertibilnih maraka.

Gradonačelnica Zavidovića je tada predložila tri moguća rješenja:

1. Da se iz budžeta Grada isplati cjelokupni iznos, što bi za posljedicu imalo znatno rezanje budžetskih stavki
2. Podizanje kredita, što prema njenim riječima nije najbolja opcija zbog drugih prioritetnih problema građana
3. Zajednički doprinos građana kroz priloge i donacije

Iako nije izostala podrška građana da se riješi ovo pitanje, sama njegova kompleksnost nije omogućila da se odredi jasan pravac djelovanja.

Sličan problem je imao i prošli saziv Gradskog vijeća Zavidovići, odnosno oformljena komisija pri gradskom vijeću, međutim malo toga se od tada pomjerilo s mrtve tačke.

Svakako, Grad Zavidovići je uspio otkupiti lokomotivu u krugu Vile Krivaja i restaurirati istu, međutim riječ je za koju je u odnosu na vilu bilo potrebna cca. 20 puta manji iznos, pa je jasno da je taj postupak bio puno jednostavniji.

Ona je također već pisala i Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika, Zavodu za zaštitu spomenika i drugim ministarstvima.

“Obraćam vam se sa molbom za pomoć u vezi s hitnim pitanjem koje je tek nedavno došlo do moje pažnje. Ja sam praunuka Friedricha Regenstreifa, upravnika firme Krivaja AG, koja je našoj porodici oduzeta od strane nacista zbog vjerskog i etničkog progona. Firma je prvobitno nosila naziv Eissler & Ortlieb, a osnovao ju je moj pra-pra predjed Louis Ortlieb početkom 20. stoljeća. Godine 1909. Louis Ortlieb je podnio zahtjev tadašnjoj vlasti za osnivanje Grada Zavidovići. 

Danas se vila, na nejasan način, našla kao dio firme IP Krivaja koja je u potpunom stečaju. Koliko sam uspjela saznati, stečajni sud planira prodati našu vilu na aukciji u ponedjeljak, 28. aprila. Vila je proglašena nacionalnim spomenikom i čak se nalazi na poštanskoj marki Bosne i Hercegovine. Mnogi, uključujući medije, postavljaju pitanje kako je moguće da se nacionalni kulturni spomenik prodaje na ovaj način. Vila je bila privatna rezidencija, koju su komunisti kasnije koristili kao poslovnu zgradu firme. Prema objavama na internetu i u medijima, predstavnici stečaja i/ili menadžeri firme IP Krivaja već godinama žive u vili dok stečaj traje.

Godine 2020. Lokalna agencija za demokratiju u Zavidovićima, Tuzli i Mostaru formalno je predložila projekat da se vila pretvori u muzej. Ne znam šta se desilo s tim prijedlogom tokom pandemije. Također, izgleda da je Grad Zavidovići pokušavao prikupiti sredstva za kupovinu vile u ovu svrhu.

Nakon što sam saznala za ovu situaciju, pokušala sam stupiti u kontakt s načelnicom Zavidovića i drugim zvaničnicima, kao i sa sudom, s ciljem da se spriječi prodaja vile u privatne ruke. Svi relevantni linkovi se nalaze u otvorenom pismu koje sam pripremila. Nisam dobila nikakav odgovor od službenih organa u Zavidovićima. Grad je ranije iskazivao interes za kupovinu vile, ali se suočava s finansijskim poteškoćama.

Mi imamo legitimno pravo na restituciju imovine oduzete tokom Holokausta. Dok se ne uspostavi pravičan i efikasan program restitucije u skladu s ciljevima Vašingtonskih principa, predlažem da ministarstvo kulture odmah interveniše kod suda kako bi se spriječila prodaja i kako bi se vila pravno preuzela u čuvanje, u ime naše porodice, te stavila u status koji bi omogućio Gradu Zavidovići da nastavi s lokalnim planovima za odgovarajuću upotrebu ovog historijskog objekta.

Svi bismo mogli zajedno raditi na zaštiti vile i njenom pretvaranju u mjesto od koristi za zajednicu – muzej koji bi prikazivao historiju vile, naše porodice, grada i služio kao centar pomirenja, kulturna institucija, turistička atrakcija i prostor otvoren za građane. 

Svi bismo mogli zajedno raditi na zaštiti vile i njenom pretvaranju u mjesto od koristi za zajednicu – muzej koji bi prikazivao historiju vile, naše porodice, grada i služio kao centar pomirenja, kulturna institucija, turistička atrakcija i prostor otvoren za građane.

Ja sam historičarka i stručnjakinja za kulturno naslijeđe i zapanjena sam da ovakva situacija uopće može da se dešava. Već dugi niz godina istražujem porodičnu historiju i sarađujem s historičarima koji dobro poznaju doprinos austrougarskih porodica, od kojih su mnoge bile jevrejskog porijekla, u razvoju šumarstva i željezničke industrije u Bosni – ključne industrije za cijelu zemlju. Na mnogim gradskim internet stranicama piše da je vila kulturni dragulj grada i da će biti izgubljena ako se ne sačuva. Moj pradjed, Friedrich Regenstreif, bio je legitimni upravnik i vlasnik firme u trenutku kada mu je imovina oduzeta i izgubio je život zbog te situacije.

Molim vas da intervenišete na način koji sam opisala u priloženom otvorenom pismu i da podržite moju komunikaciju obraćanjem direktno sudu, kako sam navela u nastavku ovog pisma.

Kada jednom budu uspostavljeni odgovarajući programi restitucije – što će biti uslov i za pristupanje zemlje Evropskoj uniji – to neće samo uticati na kulturno naslijeđe, već i na sve ekonomske aspekte vezane za oduzete firme. Naša porodica ne želi dodatno opteretiti ekonomsku budućnost Zavidovića, posebno u trenutku kada grad pokušava da se oporavi od posljedica lošeg upravljanja firmom koju smo mi osnovali. Zar ne možemo iskoristiti ovu priliku da djelujemo zajednički, u duhu pomirenja i postanemo međunarodni primjer kako se kulturna baština treba čuvati, poštovati i promovisati?

Kako je pravno moguće da se spomenik kulturnog naslijeđa prodaje onome ko ponudi najviše, na ovako uvredljiv način?

Molim vas da prikupite sve informacije koje imate o vili i podijelite ih sa mnom – uključujući fotografije, dokumentaciju, posebno zahtjeve koje su podnijeli vaši zvaničnici ili predstavnici Grada Zavidovića u vezi sa statusom kulturne baštine vile Krivaja i okolnih objekata. U ovom dopisu dijelim i jednu fotografiju iz naše porodične zbirke, koja se čuva u foto-albumu. Također, posjedujemo kolekciju ratnih fotografija iz vremena šumske industrije. Zar ne bi bilo divno kada bismo mogli sarađivati na formiranju muzeja koji bi odavao počast trudu svih koji su gradili firmu – umjesto da svjedočimo kako je koriste oni koji su je uništili?

Možete li, molim vas, odmah intervenisati kod suda kako biste zaustavili prodaju? Mora postojati način da kao organi nadležni za zaštitu kulturnog naslijeđa preuzmete vlasništvo ili čuvanje ove nekretnine, kako biste sarađivali s našom porodicom i Gradom Zavidovići na obezbjeđenju sredstava za njeno održavanje, te organizaciji edukativnih, društvenih i kulturnih događaja, kao i na promociji turizma u Zavidovićima. Može li se ovo povezati s projektom ekonomske održivosti, gdje bi kulturno naslijeđe bilo katalizator? Mora postojati vanjska intervencija u ovoj situaciji i molim vas da osnažite našu porodicu i djelujete u naše ime.

Bosna i Hercegovina je previše pretrpjela zbog rata i godina obnove da bismo sada propustili ovu priliku. Naša porodica je previše izgubila kroz oduzimanje imovine da bismo šutili. Želimo samo najbolje, želimo zaštititi našu vilu kao nepokretno kulturno dobro. Bez obzira na šira pitanja restitucije, moramo ići naprijed u duhu pomirenja i iskoristiti prilike koje se ukažu, a ne zatvarati oči pred ovakvim situacijama.

Dozvoliti da se ovo dogodi, s političkog stanovišta, bilo bi sramotno i pogrešno za ministarstvo. Načelnica Erna Merdić-Smailhodžić objavila je post o vili na svom Facebook profilu još u februaru, ali joj nedostaje resursa i podrške da to i realizuje. Ne bi smjelo biti da grad mora birati između brige o starijim sugrađanima i očuvanju kulturnog dragulja grada, dok s druge strane postoji volja i tim koji je vrijedno radio na prijedlogu, i porodica kojoj je imovina oduzeta – spremna na saradnju. Ove sedmice se održava sjednica Gradskog vijeća Zavidovića, a načelnica je trenutno van grada. Još nisam dobila odgovor od nje lično. Potrebna je zvanična akcija pred sudom, kao i ispitivanje od strane Gradskog vijeća o mogućnostima saradnje u vezi kupovine vile, ako to bude potrebno, uz povjerenje za našu porodicu.

Molim vas da mi dostavite objašnjenje o statusu kulturnog dobra ovog objekta, kao i dokumentaciju kojom se potvrđuje njegova zaštita, te kako je moguće da se on prodaje, iako je u vlasništvu porodice kojoj je imovina oduzeta tokom Holokausta.”

Illich je pored toga pisala i brojnim drugim institucijama i akterima za koje smatra da bi mogli odigrati ulogu u očuvanju ovog kulturno-historijskog spomenika, a prijevod je dostupan u nastavku:

“Poštovani sudski zvaničnici – Zavidovići, BiH i druge zainteresovane strane,

Molim vas da mi oprostite što vam se moram obratiti na engleskom jeziku u ovom pismu. Tek sam prošle sedmice saznala za ovu situaciju. Pišem vam u vezi s predstojećom prodajom vile Krivaja i susjedne historijske kamene zgrade, zakazane za ponedjeljak, 28. aprila 2025. godine.

Molim vas da pogledate pismo u prilogu koje sam napisala gradonačelnici Zavidovića u ime moje porodice, potomaka i nasljednika Friedricha Regenstreifa i njegovog tasta Louisa Ortlieba, osnivača preduzeća Eissler & Ortlieb, Krivaja A.G. Louis Ortlieb je također bio osnivač pravnog statusa grada Zavidovići 1909. godine. Ovo pismo pokazuje našu dobru volju i namjere u ovoj izuzetno složenoj situaciji. Još uvijek nisam dobila odgovor od gradonačelnice, a vrijeme je od ključnog značaja.

Vila Krivaja i cijelo preduzeće Krivaja su vlasništvo koje podliježe restituciji našoj porodici zbog nacističkih zločina u Holokaustu i nacionalizacije tokom komunističkog perioda. BiH je obavezna da se pozabavi ovim pitanjem prema Vašingtonskim principima. Informacija o ovome je poznata menadžerima IP Krivaja, koji su ranije odbili dozvoliti pristup porodičnim historičarima. Iako su pregovori o uspostavljanju programa restitucije u toku, shvatamo da je moguće da vaš sudski sistem na lokalnom nivou donese vanredne odluke u najboljem interesu grada Zavidovići i naše porodice.

Moramo snažno prigovoriti privatnoj prodaji vile, koja je bila privatna rezidencija naše porodice, kao i susjedne historijske kamene zgrade i tražimo da časni sud zabilježi u zapisnik naše prigovore i zahtjeve kako slijedi:

1. Vila Krivaja, zajedno sa susjednom velikom zgradom, ne bi trebala biti uključena u imovinu IP Krivaja koja je predmet stečaja.
2. Niti bilo koja druga nekretnina IP Krivaja. U stečajnom postupku treba uključiti isključivo finansijska pitanja i likvidnu imovinu IP Krivaja. Ipak, to je šire pitanje od ovog trenutnog.
3. Ne vjerujemo da je postojanje naših zahtjeva otkriveno od strane IP Krivaja sudu ili povjeriocima. To smatramo obmanom suda i potencijalno i povjerilaca, kao i federalnih pregovarača. Molimo vas da mi pošaljete dokumentaciju koja pokazuje da je ovo pitanje bilo propisno prijavljeno sudu.
4. Iako još ne postoji program restitucije u BiH, pregovori su u toku. Kada se uspostavi, naša porodica će podnijeti zahtjev za restituciju i nadoknadu. Savjetovano nam je da će uspostava takvog programa biti uslov za pristupanje BiH EU. Tražimo saradnju suda da pomogne u ublažavanju trenutne situacije i izbjegavanju budućih tužbi koje bi mogle uticati na ekonomski razvoj Zavidovića.
5. Vjerujemo da kao sudija na lokalnom nivou imate mogućnost donošenja vanrednih odluka. Molimo vas za hrabrost u ovom slučaju.
6. Tražimo da vlasništvo nad svim nekretninama koje su nekada pripadale firmama Eissler & Ortlieb i/ili Krivaja Forstindustrie AG, a posebno vila Krivaja i susjedna historijska kamena zgrada, bude vraćeno nasljednicima Friedricha Regenstreifa. Tražimo dokaz kako je vila uopće postala dio IP Krivaja, kao i dodatnu dokumentaciju o vlasništvu naših porodica Regenstreif i Ortlieb, uključujući i pruge.
7. Ako nije moguće odmah prebaciti vlasništvo, tražimo da barem vila i susjedna kamena zgrada budu prebačeni na Grad Zavidovići, ministarstvo kulture i/ili Jevrejsku zajednicu BiH, kako bi se čuvali u povjerenju dok se ne uspostavi proces restitucije. Time bi se omogućila realizacija muzeja i centra za kulturne i društvene aktivnosti.
8. Ova zgrada se smatra arhitektonskim draguljem grada. Uspostavljanje zajedničkog projekta sada bi doprinijelo dobrim odnosima s lokalnom zajednicom i pomoglo budućim pregovorima. Naša porodica ne želi dodatnu ekonomsku štetu Zavidovićima, ali također ne možemo dopustiti da se naš dom prodaje na ovakav način.
9. Kao što je spomenuto u medijima, tražimo objašnjenje kako je moguće da se objekti koji su nacionalni spomenici kulture mogu prodati u okviru stečajnog postupka. Koristite ovo kao pravni osnov za obustavu prodaje. Tražimo pravo da, kao nasljednici i povjerioci, damo saglasnost na bilo kakav prijenos vlasništva.
10. Također tražimo da komunicirate s ministarstvom kulture kako biste provjerili zakonitost ove prodaje kroz stečaj.
11. Ne razumijemo okolnosti privatizacije preduzeća koje su spominjane u medijima.
12. Tražimo da sud intervenira kod zemljišnoknjižnog ureda i da sve nekretnine koje su pripadale originalnoj firmi budu označene kao predmet restitucije.
13. Tražimo da se sva prodaja odgodi dok se ove stvari ne razjasne.
14. Tražimo da se svi koji trenutno borave u vili uklone i da Grad Zavidovići preuzme upravljanje imovinom. Niko povezan s IP Krivaja ne bi smio kupiti niti boraviti u vili.
15. Tražimo pristup svim porodičnim i poslovnim dokumentima, predmetima i historijskim artefaktima u vili – bez naknade – i da se isti predaju gradonačelnici Zavidovića.
16. Ako se prodaja mora obaviti u ponedjeljak, tražimo da ponuda Grada Zavidovići ima apsolutni prioritet – čak i po simboličnoj cijeni od 1 KM – i da Grad bude označen kao čuvar imovine do završetka procesa restitucije.
17. Tražimo redovno informisanje o svim slučajevima koji se odnose na vilu Krivaja i IP Krivaja.
18. Tražimo da svi povjerioci IP Krivaja budu informisani o našem postojanju i našim zahtjevima.
19. Tražimo da sve nekretnine uključene u stečaj budu stavljene pod sudsko upravljanje do uspostavljanja suda za restituciju.
20. Tražimo da ove radnje poduzmete iz poštovanja prema našoj dobroj volji i pokušaju da sarađujemo s Gradom Zavidovići i lokalnim demokratskim agencijama u Zavidovićima i Mostaru koje su još od 2020. radile na prijedlozima za korištenje ovih objekata u korist građana i osnivanju muzeja.
21. Tražimo da nas stalno informišete o svim pitanjima vezanim za ovo preduzeće i zajednicu u Zavidovićima kako bismo mogli učestvovati u odlukama i raspravama.”

Iako će i građani Zavidovića osporiti pojedine zahtjeve i navode – poput one da neko stanuje u Vili – jasno je da im je zajednička želja da ovaj historijski spomenik u skorijoj budućnosti postane vlasništvo Grada Zavidovići i svih građana.