Večeras je u Sarajevu organizovan prijem u povodu obilježavanja 25. novembra – Dana državnosti Bosne i Hercegovine, a koji su priredili Željko Komšić i Denis Bećirović, članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željka Komšića u svom obraćanju se osvrnuo na značaj zasjedanja ZAVNOBIH-a kao temelja državnosti Bosne i Hercegovine, kao i borbi vođenih za očuvanje njene državnosti, cjelovitosti u suvereniteta.

Njegov cijeli govor prenosimo u nastavku:

Dvadeset i peti novembar obilježavamo i ove, jednako kao i prethodnih godina, kao dan obnove bosanskohercegovačke državnosti.

Kontekst u kojem je obnova državnosti ostvarena bez ikakve sumnje je i vojni i politički. Decenijama prije obnove državnosti Bosna i Hercegovina njeni građani i narodi nalazili su se u podređenom položaju u odnosu na susjedne zemlje, a sve zbog karaktera ustavnopravnog uređenja država kojih je i sama bila dio. Ideje o njenoj podjeli ne samo da su bile žive nego su se i realizirale na terenu i u dnevnopolitičkoj stvarnosti.

Pojava Narodnooslobilačkog pokreta u historiji Bosne i Hercegovine bila je spasonosna za našu zemlju, ali i za tadašnju generaciju ljudi koji su se aktivno protivili podjeli i nestanku Bosne i Hercegovine. Stoga je sasvim jasno zbog čega su se u Narodnooslobodilačkom pokretu našle snage i pojedinci različitih ideoloških i političkih shvatanja. Oni su, bez obzira na svoje razlike, u očuvanju Bosne i Hercegovine kao jedinstvene države pronašli temeljni konsenzus i motiv za borbu.

I pripadnici Pokreta za autonomiju, oličeni u Jugoslovenskoj muslimanskoj organizaciji, i pripadnici Hrvatske seljačke stranke i pripadnici srpskih građanskih stranaka našli su se u NOP-u, ali najorganiziranija politička snaga bila je Komunistička partija Jugoslavije i njen Pokrajinski komitet za Bosnu i Hercegovinu. Svi oni zajedno u Narodnooslobodilačkom pokretu svojom borbom stvorili su potreban društveni kontekst za obnovu državnosti.

Historijska je istina da ni u Komunističkoj partiji nisu svi bili za definiranje Bosne i Hercegovine kao jedinstvene i nedjeljive republike, ali, zahvaljujući šarolikom spektru političkih aktera, te ponajviše patriotizmu generacije bosanskohercegovačkih komunista, u vrhu partije i u vrhu pokreta prevagnulo je stanovište o nužnosti formiranja Bosne i Hercegovine kao republike. Međutim, nijanse u mišljenjima i pristupima nisu bili presudni razlozi za takvu odluku.

Ta odluka bila je plod borbe ljudi ove zemlje, borbe čiji značaj niko nije mogao negirati, jer narod koji je ustao na oružje ne može se negirati i zanemarivati. Nijanse, kao što rekoh, nisu bile presudne u odluci o formiranju Republike, ali zato jesu bile presudne u karakterizaciji i definiranju onoga šta ta republika jeste.

Sva zasjedanja ZAVNOBiH-a zapravo predstavljaju jednu cjelinu, odnosno jedinstvo procesa obnove državnosti. Ipak, Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu stavlja naglasak na jednakopravnost svih naroda, dok Drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a u Sanskom Mostu, kroz Deklaraciju o pravima građana, stavlja naglasak na jednakopravnost građana. Ta dva zasjedanja ZAVNOBiH-a historijski su dokaz da se koncepti jednakopravnosti naroda i jednakopravnosti građana ne isključuju. ZAVNOBiH je historijski dokaz o tome da se oni nadopunjuju.

Iako zvuči pomalo čudno, sam Dejtonski mirovni sporazum i Ustav Bosne i Hercegovine potvrdili su neke od osnovnih principa zapisanih tokom Prvog i Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a, i to kroz izražene elemente i etničkog i građanskog karaktera našeg Ustava. I obnova državnosti iz 1943. godine i Referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine i Dejtonski mirovni sporazum u kontinuitetu u sebi nose iste ili slične ustavne principe. I građanska i etnička komponenta kroz sve naše ustavne aranžmane bila je oduvijek zastupljena, ali je i činjenica da gotovo oduvijek traje natjecanje između ta dva koncepta.

Oni koji danas naglašavajući samo jednu komponentu, onu etničku, koristeći se samo onim što je naglašeno u Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a, a zanemarujući Drugo, nastoje da podvale neke konsocijacijske aranžmane, nisu ništa drugo do obični falsifikatori i ZAVNOBiH-a i Dejtona.

Jer ako je postojanje širokih ovlasti domova naroda izraz etničke komponente Ustava, onda su izbor suverena, način izbora sudija Ustavnog suda i način izbora članova Predstavničkog doma konkretni izrazi građanske komponente Ustava.

Tu je, naravno, i ona pomalo apstraktna dimenzija građanskog karaktera Ustava po kojoj je baš Dejtonskim ustavom definirano da je Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava nadređena Ustavu Bosne i Hercegovine. Vrijednosti te konvencije u potpunosti korespondiraju sa vrijednostima iz Deklaracije o pravima građana sa Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a.

Zato se ovdje danas, a ni sutra, neće stvarati nikakva tri različita entiteta niti će u tome pomoći konsocijacijski eufemizmi. Neće, jer je to protivno svemu onome što Bosna i Hercegovina jeste, a što je zapisano i u deklaracijama ZAVNOBiH-a i u odredbama Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.

Pokušaji konsocijacijskog unazađivanja Bosne i Hercegovine kroz daljnju etničku teritorijalizaciju ili teritorijalizaciju izbornog modela na etničkom principu lome se i o vrijednosti ZAVNOBiH-a i o principe Dejtona.

Stoga Bosni i Hercegovini preostaju dva puta. Put dostignutih vrijednosti i prava za koji smo se borili decenijama od ZAVNOBiH-a do Dejtona i put demokratske nadgradnje dostignutih prava, put građanske države propisan našim Ustavom i općim demokratskim vrijednostima.

Dvije sjajne generacije bosanskohercegovačkih ljudi izborile su se za državu koju imamo. Ona, razumije se, nije idealna, ali je naša i žrtva koja je za nju podnesena obavezuje nas da je i poštujemo i volimo.

Uvjeren sam da generacija koja dolazi poslije nas ima snage sačuvati sve ono što je vrijedno i ovu zemlju učiniti boljom. Preduslov za to jeste da cijenimo to što imamo, za što su se, dajući svoje živote, izborile generacije prije nas.

U historiji naše zemlje bilo je mnogo teških i sumornih trenutaka kada je izgledalo da je sve izgubljeno, ali se uvijek pronalazilo snage da se ide naprijed. Ostanimo vjerni ovoj zemlji i vjerujmo u nju kao što su vjerovali i sve bosanskohercegovačke patriote i prije nas. Kada gotovo niko u svijetu, osim rijetkih prijatelja, nije vjerovao u opstanak ove države, vjerovali smo i borili se mi. Ostanimo onakvi kakvi smo bili kada je bilo najteže jer tada smo bili nepobjedivi.

Dopustite mi i ne zamjerite mi da na kraju iskoristim ovu priliku da i našim nogometašima, koji su nedavno na najbolji način pokazali vjeru u domovinu i volju da se za nju bori, čestitam na njihovoj borbi, te da im uz poruku ohrabrenja čestitam i Dan državnosti.

Naravno, svima vama ovdje prisutnima i svim građanima čestitam Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Hvala vam za pažnju.