Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine noćas je porazom od SAD u 1/16 finala okončala svoj nastup na Svjetskom prvenstvu.

Iako je bio u suzama nakon utakmice, selektor Sergej Barbarez je mišljenja da ovakav rezultat nije za tugovanje i da možemo biti ponosni na uspjeh postignut dolaskom u ovu fazu takmičenja.

“Imao sam dobar osjećaj, pogotovo prvo poluvrijeme. Dobro smo ušli u utakmicu i imali čak neke situacije koje su bile obećavajuće. I nekako, kada je utakmica bila totalno pod kontrolom i iz nekog našeg posjeda, koji je mislim trajao preko minute, primimo taj gol iz naših grešaka. Nažalost, takve greške se dešavaju, ali na ovom nivou one će biti odmah kažnjenje. Malo nesretno, jer smo presjekli loptu i ona se nekako odbije i onda Nikola nije mogao ni odbraniti. I tako uđeš u poluvrijeme, ali opet smo imali voljni momenat i vidjeli smo šansu da možemo parirati i da našu ideju možemo sprovesti do kraja, pogotovo nakon crvenog kartona. Ali na kraju krajeva, nije svaki dan Italija, Vels, Rumunija i mora se priznati da nismo uspjeli, ali momcima sam odmah poslije utakmice čestitao i baš sam bio ponosan i emotivan. Poslije sam i u kabini isto rekao, da je ovo rezultat koji treba slaviti, a ne tugovati. Jer ovo je sastavni dio života i fudbala, pogotovo jednog velikog prvenstva, gdje smo prvi put, a nadam se ne i zadnji put. Glava gore, brzo se vidimo i da se na ovom nadograđaju velike stvari“, kazao je selektor nakon utakmice.

“Nije jednostavno praviti šanse protiv ekipa koje su dobro organizovane ni sa igračem više. Koliko puta smo na treningu igrali 10 protiv 6, pa ne možeš gola zabiti. Ipak je bilo situacija tu, tu vam treba jedna situacija, jedan “otvarač” i onda se tok utakmice i dinamika utakmice mijenja automatski. Pogotovo da nismo primili taj slobodnjak, bila bi neka drugačija situacija. Isto, kada ubacite dosta ofanzivnih igrača, prvo im treba malo vremena da dođu sebi, iako im se daju upute gdje da stoje, nije to ni jednostavno, pogotovo za ove mlade momke kojima je to prvo iskustvo. Bit će vremena svakako za analize i šta se moglo, šta se nije moglo. Mi smo primili golove iz naših grešaka. To je činjenica, protiv takvih stvari na duže staze se ne možete boriti. Mi smo dali sve od sebe, ubacili što mogli, ofanzivno što smo imali na klupi – tako je bilo na kraju“, ističe Barbarez.

“Daje mi za pravo da se nadam i da je ovo što radimo dobro – ta simbioza svih nas i naših državljana, bili ovdje ili gdjegod po svijetu, pogotovo u BiH – da funkcioniše, da nam ljudi vjeruju, da žele da su nama, da žele da su dio ove priče. Zato se nadam da će se ovaj naš put nastaviti u ovakvom ritmu. Nije to ništa daleko, krajem septembra su sljedeće utakmice. Stvarno imamo volju da budemo zajedno i da pišemo historiju“, dodaje on.

“To je opšte poznato, da mi malo više fudbal volimo, nego ostatak svijeta. Sa ovakvim mentalitetom i ovakvim emocijama i ja sam vrlo rado dio tih priča. Vrlo rado pokazujem svoje emocije i stvarno me stvari diraju i želim da ih pokažem i kada sam ljut, ali kad sam sretan ne želim da mi neko to uzima. Radi toga radimo posao. Vidite privilegiju da igrate ovakve turnire, da igrate protiv ovakvih ekipa, da dolaze ljudi na stadion protiv vas, da je pola države ili čitava država u četiri ujutro budna. I sigurno da to izaziva emocije i mene kao nekoga ko je prvi u redu i ja želim da taj put tako i ide, da svi osjete da smo čitavom dušom u toj priči. I jeste posao, ali nije posao – jer jednostavno igrate srcem, igrate za taj grb. Ja uvijek kažem: Moja je i kakva god da je, ja je volim. I kad vidimo da se takva euforija stvori, da vidimo da se ljudi spajaju, kad vidimo da je to više od diplomatije, da je to na emotivnoj bazi. Da dolaze ljudi, da se javljaju da pišu, ja se nadam da ću malo osjetiti kad se vratimo u našu državu taj ponos. Jer preko videa i poruka je to divno i fino, ali biti među ljudima, onda ćemo tek shvatiti koliko je ovo dobro i veliko i koliko je ovo tek početak neke priče. Ja sam stvarno zahvalan što sam dobio šansu, što sam tu i što su ljudi sretni zbog nas. Život ide dalje i ovo je iskustvo, nadam se da ćemo učiti iz njega i ovi momci. Kada sam ih vidio zadnjih dvadesetak minuta, srce mi je bilo ogromno. To doživljavati, biti njihov trener, to je prelijepa stvar i ja sam najponosniji trener na cijelom svijetu“, zaključuje selektor Barbarez.